Just In Time - najveći neiskorišćeni potencijal u proizvodnji
Mi smo ono što stalno radimo. Izuzetnost, dakle, nije čin već navika
Vili Durant
Da li ste ikada razmišljali o tome kako je neko postao jedan od velikana u industriji? Ne govorimo o onima koji su imali sreće (mada to i nije loše), već o onim revolucionarima čije su ideje, znanje i veštine i naporan rad oblikovali i usmeravali budućnost poslovanja. Dovoljno je da se malo vratimo u prošlost da bismo pronašli zanimljive primere koji su postavili temelje i postali uzori određene industrije. Dakle, danas ćemo se vratiti u posleratni Japan, gdje je razvijena poslovna strategija zasnovana na konceptu najveće efikasnosti svih proizvodnih procesa.
Posle Drugog svetskog rata, japanska proizvodnja je bila u krizi i bilo je imperativ pronaći način da se ponovo podigne na noge. Nagli pad tražnje za automobilima i visoki troškovi proizvodnje destabilizovali su automobilsku industriju, što je pogodilo i Toyotu. Pročavajući američku automobilsku industriju, posebno proizvodnu tehniku Henrija Forda, Toyotin menadžment je shvatio mogućnost standardizovane proizvodnje i segmentirsao je na odbitne korake. Primetili msu i kako su police američkih supermarketa popunjavale tek nakon što su kupci kupili proizvode, što je omogućilo prodavnicama da naruče proizvode koji su zaista traženi i da smanje zalihe. Japanskoj proizvodnji su nedostajali resursi, a smanjenje zaliha je bilo samo ključ koji je Toyoti potreban za razvoj svog proizvodnog sistema, danas poznatog kao “Just In Time”.
Poboljšanje obično znači raditi nešto što nikada ranije nismo radili.
Shigeo Shingo
Koncept “Just In nTime” je zapravo prilično jednostavan: proizvodite samo ono što je potrebno u potrebnim količinama. S druge strane,implementacija sistema nije tako jednostavna. Potrebno je pažljivo planiranje, dobar timski rad, efikasan raspored i koherentnost. I ništa od toga nije lako. Pošto su zalihe svedene na minimum, potrebno je obezbediti savršen protok materijala. To se postiže dpbrom saradnjom i komunikacijom sa dobavljačima. Da bi se predvidela sva potencijalna kašnjenja, idealno bi bilo da imamo veći broj dobavljača koji se nalaze u blizini proizvodnog pogona. Moraju biti u stanju da isporuče potrebne delove u zadatom roku i da se prilagode svim promenama.
Naravno, da biste usavršili proces proizvodnje, važno je otkriti zahteve tržišta kako ne biste proizvodili višak ili nepotrebnu robu koja onda postaje otpad.
Najopasnija vrsta otpada je otpad koji ne prepoznajemo
Shigeo Shingo
Toyota je razvila sistem zasnovan na potpunoj eliminaciji otpada. Otpad se definiše kao sve ono što ne dodaje vrednost, u pogledu vremena, robe ili prostora. Da biste uklonili otpad, veoma je važno da prepoznate, kako ne bi usporio proizvodnju u kasnijim fazama. Sistem mora biti dovoljno fleksibilan da se prilagodi zathevima tržišta,a takođe je veoma važno uspostaviti poverenje između supervizora, zaposlenih i dobavljlača. Iako zvuči iluzorno, harmonija unutar sistema je neophodna jer klackanje u jednom segmentu utiče na konačno stanje i kvalitet proizvoda. Shvatajući to, Toyota je razvila još jedan ključni element strategije Just In Time -autonomiju (jidoka) proizvodnog sistema. Da bi se smanjile šanse za proizvodnju neispravnog proizvoda, mašine se zaustavljaju čim otkrijju grešku i proizvodnja se nastavlja tek nakon što se greška otkloni.
Ako uvek radite ono što ste uvek radili, uvek ćete dobiti ono što ste uvek imali.
nepoznati autor
Toyota je danas, bes sumnje jedna od velikana u industriji. Njihova priča o uspehu je čvrst dokaz potencijala koji leži u strategiji Just In Time. Usprskos činjenici da je strategija duboko proučavana i da je o njoj napisano mnogo knjiga, ostaje činjenica da njena implementacija nije laka. Pojam veoma precizne količine delova koji moraju biti na pravom mestu u pravo vreme da bi se pokrenula proizvodnja je dovoljno zastrašujuća. Jisz In Time zahteva potpunu adaptaciju radnih procesa i sistematsko planiranje, ali na kraju dovodi do efikasnog proizvodnog sistema koji eliminiše proizvodnju neispravnih proizvoda (što dovodi do dodatnih pregleda, reklamacija i drugog otpada koji usporava proizvodnju). Troškovi proizvodnje se smanjuju ulaganjem u efikasnost i organizovanjem lanca snabdevanja, bez podizanja cene proizvoda. Međutim, ključ JIT-a je stalni pad na unapređenju procesa, kako bi kvalitet delova i krajnjeg proizvoda ostao besprekoran. Jer niko ko žudi za uspehom ne treba da zaboravi da je cena veličine odgovornost. (Vinston Čerčil)
Gordan Smadilo, rukovodilac projekta